365 PUZLI

Kažu da riječi dolaze iz srca. Riječi svjedoče misli, snove, osjećaje, događaje i pretaču se u priče. Dakle, priče dolaze iz srca, uma i duše, dolaze iz cijelog tijela. Da bi oživjele, moraju biti napisane, pročitane i ispričane. Sigurna sam da je ovo jedna od takvih priča.

Nastala je iz želje da se progovori o problemima i izazovima, rješenjima i uspjesima. Govori jezikom majke djeteta koje govori sličicama umjesto riječima htijući ljudima pokazati kako naizgled običan život i nije tako običan.

Opisujući život i aktivnosti tijekom 365 dana, odnosno godinu dana života jedne obitelji, govori o putu kroz životni labirint. Iako bi ga bilo lakše prijeći pogledom odozgo, iz perspektive nekog drugog, moramo ga prolaziti sami, često ne videći izlaz, nego samo zid. Zidovi labirinta ponekad su niski i  prozirni, a ponekad visoki i zamagljeni. Na zidovima ćemo zamijetiti oslikane fragmente prošlosti i ponekad grafite pjesama stvaranih na tom putu. Nekoliko kratkih priča prikazane su sličicama koje se koriste u socijalnim pričama kao jednom od alata potpomognute komunikacije.

Ova priča govori o multiploj sklerozi i autizmu i životima u koje su se oboje upleli nepozvano, a zapravo govori o prihvaćanju i borbi, o povjerenju i zahvalnosti, o jedinstvu, timskom radu, ljubavi i obitelji kao temeljnom stupu svakog života.

Prolazeći kroz labirint, ostavlja tragove ljubavi koji sjaje u riječi kako nitko ne bi u njemu ostao izgubljen.