SKLISKO

ZBIRKA PRIČA – 22 PRIČE

“Jasminka Hržić-Grubelić već kao pjesnikinja pokazala je senzibilnom čitatelju kako njezin oprezni hod tišinom „izvan dimenzijaˮ može pretvoriti običan ritam koraka u radostan skok prema novom, neiskazivom. U svojim pak odličnim prozama ona nastavlja spomenuti hod tekstom puno glasnije, izravnije, pa i snažnije, naizgled grabeći kroz vodeno tkivo stvarnosti brzim i odlučnim pokretima plivačice koja je od prvoga trenutka koncentrirano i promišljeno usmjerena na cilj pred sobom.
Nema sumnje kako je njezin cilj u ovim pričama razotkrivanje stvarnosti iza stvarnosti, skrivene u dubokim potkama ljudskih sudbina, i zatim duboki zaron u još tajnovitija mjesta, iza vela skutrenih duša.
Nema tu naizgled ničeg mističnog, samo život i njegovi akteri na pozornici zbivanja kojima svjedočimo, no autorica ne skriva da zna kako se prave priče zapravo odvijaju iza skela, tamo gdje se skidaju kostimi i briše šminka u šarenim potocima taštine.
Tamo se najčešće odvijaju skriveni, ali i čudesni obrati.
Tamo je „skliskoˮ.
Na pozornici duše koja piše svoju priču, često potpuno neovisno o svima vidljivoj stvarnosti, baš poput glavne junakinje spomenute, naslovne pripovijesti ove knjige.
Njezina priča u priči potresno je svjedočanstvo, bez patetike, o skrivenoj kalvariji žene koja hrabro hoda svojim životnim križnim putem svaki se put, naizgled oksimoronski, pomoću bola podižući iz duševne patnje i padajući u novo svjetlo mogućeg osmijeha.
Strašna i predivna priča.
A takve su još mnoge priče u ovoj knjizi, u kojoj ponovno otkrivajući nove kutove autoričina pogleda na stare motive ljudskih slabosti i nedoumica, propusta i grijeha, neminovno postavljamo pitanje sebi – tko smo mi sami u ovoj, ali i u onoj drugoj, skrivenoj stvarnosti duše.

Možda je najveća vrijednost ove knjige, osim nesumnjivoga spisateljskog talenta autorice, njezina hrabrost da zapiše sve ono što je željela o jednoj i drugoj stvarnosti postojanja često ih na kraju priča povezujući nježnim osmijehom razumijevanja i prepoznavanja. Jer svi smo tu, gdje je često tako sklisko, i trebamo si pružiti ruke i kad padamo, i kad plivamo, i kad letimo. Jer tada smo najsličniji ljubavi.”
Maja Kušenić Gjerek